Simptomi poremećaja iz autističnog spektra pojavljuju se u prve tri godine života, najčešće između druge i treće godine. Valja obratiti pažnju na to ima li dijete teškoće u druženju i igranju s drugom djecom, ponaša li se kao da ne čuje, odaziva li se na svoje ime, pokazuje li otpor prema učenju i otpor prema promjenama u rutini, koristi li se radije gestom nego govorom kad nešto želi, izbjegava li pogled u oči, je li neuobičajeno vezano za objekte ili dijelove tijela, okreće li često predmete i je li potreseno ukoliko se u toj aktivnosti prekine, igra li se neprestano čudnih igara i ponavlja li ih,drži li se po strani …
Kako pristupiti autizmu?
Uz stručan defektološki rad, prihvaćanje okoline, te puno ljubavi, pažnje i strpljenja od rane dobi, moguće je postići jako puno. Važno je naglasiti kako se autizam ne liječi medikamentima, nego se ciljano radi na prilagođavanju ponašanja i shvaćanja svijeta oko sebe društveno prihvatljivim vrijednostima.
Razumjeti autizam
Često se za osobe s autizmom kaže kako su u svom svijetu. Autisti žive u istom svijetu kao i svi drugi, samo ga doživljavaju na drugačiji način. Ukoliko ih društvo ne prihvaća, nije čudno što su izolirani. Pristupa li im se na adekvatan način, moguće je ući u njihov svijet. Kaže se da su neemotivni i hladni, no najčešće su preemotivni. Bliskim i prijateljskim osobama itekako znaju pokazati emocije. Nepravedno ih se smatra agresivnima, a nisu ništa agresivniji od prosječnih ljudi.
Dio osoba s ovim poremećajem ima mentalnih poteškoća, no među autistima su i osobe s izrazito visokim intelektualnim sposobnostima,koji zadivljuju svojim znanjem. Oni koji godinama rade s autistima, i onima odrasle dobi, kažu kako su izuzetno dobri radnici i odrađuju dane zadatke, čak s više predanosti od drugih osoba. Mogu biti izuzetno dobri i učenici i radnici.