Autizam je kompleksan razvojni poremećaj čiji je specifičan uzrok još nepoznat. Djeca s autističnim poremećajem izgledaju kao i sva druga djeca, ljupka, živahna, bistrooka. Ipak osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih teškoća, no, primjereni rehabilitacijski pristupi pružani tijekom cijelog života, podršku obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman, te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice uz poticanje pozitivnog stava u društvu mogu poboljšati kvalitetu i dostojansveniji stil života ovih osoba. Prema epidemiološkim istraživanjima na 10 000 novorođene djece rađa se 4-5 djece s autizmom. Kada je riječ o autističnom spektru poremećaja govori se o 10-15 djece na 10 000 novorođenih.
Poticanje normalna razvoja, samostalnosti i socijalizacije, uz slabljenje negativnih oblika ponašanje (agresije, stereotipije, autoagresije) glavni su ciljevi liječenja, odgoja i obrazovanja, dakle, ukupne rehabilitacije osoba s autizmom. U liječenju autističnog poremećaja primjenjuju se različiti postupci. Stručnjaci se slažu s tim da je najbolji onaj tretman koji je prilagođen određenome djetetu. Većina ustanova za autizam u Europi i SAD-u primjenjuje posebne programe rehabilitacije djece i odraslih osoba s autizmom, koji uključuju edukativno-specijalno-pedagoške pristupe, uz povremenu primjenu različitih oblika psihoterapije za djecu i roditelje. Što se prije prepozna autistični poremećaj i dijete se uključi u odgovarajuću stručnu rehabilitaciju, to su šanse veće. Roditeljima djeteta s autizmom prijeko je potrebno mnogo snage i upornosti da spoznaju kako njihovo dijete nije poput druge djece, da ono živi u svom svijetu, da se ne razvija. Često se obitelj izolira od društvene okoline, koja ne prihvaća autistično dijete. Rješenje nije u zatvaranju u vlastitu obitelj. Bez stručnog rada u odgovarajućim uvjetima ne može se pomoći ni osobi s autizmom ni njezinoj obitelji.